Jutarnje straže....

Crna kronika

06.08.2005 19:24

TRAGIČNA SMRT Kobno hodočašće za Dalibora Mrkonjića i neutješne roditelje:
Našem Dadi hodočašća su bila smisao života


Upaljene svijeće i slika okružena cvijećem ispred obiteljske kuće tragično stradalog 18-godišnjeg Dalibora Mrkonjića prizor je koji smo jučer zatekli u zagrebačkom naselju Kozari put. Mrkonjić se na hodočašću u Assisi poskliznuo sa 40-metarske litice i poginuo.

Neutješni roditelji
Majka okružena obitelji neutješno plače, dok je otac, nešto prisebniji, pristao s nama razgovarati o svom sinu. Odveo nas je u Dadinu sobu, kako je odmila zvao svoga sina, i počeo nam pokazivati njegove zlatne medalje i uspomene s putovanja s Franjevačkom mladeži, Framom.

Dado je živio za Framu, sam je rekao kako je to smisao njegova života kaže nam otac Marijan. Dodaje kako je ovo bio drugi Daliborov posjet Assisiju i još mu nije jasno kako se zbio tragični događaj.

Čuli se u nedjelju
Sigurno se uspeo na liticu kako bi novim mobitelom snimio krajolik. Volio je sve zabilježiti.
Sa sinom se posljednji put čuo u nedjelju navečer. Bio je dobre volje, kao i obično. Dado se trebao prekjučer ujutro vratiti s puta, a popodne su, novim autom koji je upravo on bio odabrao, trebali krenuti put Brčkog.
Umjesto toga, u kasni noćni posjet došli su im franjevci koji su ih obavijestili o sinovoj smrti.

Istraga pa smrtovnica
Roditelji koji od četvrtka čekaju tijelo 18-godišnjeg sina nadaju se da će posmrtni ostaci doći što prije. Znam da je tijelo još u bolnici na obdukciji, javio mi je svećenik koji je ostao u Assisiju rekao je otac Marijan. U Ministarstvu vanjskih poslova jučer nisu znali konkretno reći kad će tijelo biti dopremljeno, no ističu kako treba čekati rezultati talijanske policije koja, utvrdi li da je riječ o ubojstvu, provodi istragu. Uopće ne želim misliti da ga je netko gurnuo s litice. Nije bilo nikakva razloga za to zaključio je otac. Nakon istrage izdaje se smrtovnica i tijelo se dovozi u Hrvatsku.

Posljednji ispraćaj našega Dade biti će u utorak, 09.08.2005. u 15:00 sati na groblju Miroševac u Zagrebu.

Tuširanje je opasno za zdravlje


Isplati li se toliko riskirati?

Količina mangana u vodi iz vodovoda, iako tek u tragovima, može biti dovoljna za trajno oštećenje mozga kod ljudi koji se tuširaju svaki dan, osobito ako žive u SAD-u.


John Spangler iz Medicinske škole sveučilišta Wake Forest u Sjevernoj Karolini bio je na čelu ekipe znanstvenika koja je provela istraživanje nakon kojeg su ustanovili da udisanje pare koja sadrži manganove soli na duži rok može biti opasno.

"Udisanjem se mangan mnogo učinkovitije unosi u mozak nego jelom ili pićem. Živčane stanice koje sudjeluju u osjetu mirisa su izravna staza toksinima do mozga", stoji u studiji.

Znanstvenici su došli do zaključka da oštećenja mogu izazvati i količine ovog metala za koje se smatra da su sigurne.

Tvrde da, iako se količine managana koje se dodaju u javne vodovode strogo nadziru, nitko do sada nije uzeo u obzir opasnost od učestlog udisanja para kod tuširanja.

Učinak ovisi o razini mangana u vodi iz vodovoda. U SAD je dopušteno 0,5 miligrama po litri, a u EU je od 1998. na snazi odredba koja dopušta 10 puta manju količinu.

"Budu li naši rezultati potvrđeni, to će imati duboki utjecaj na Ameriku i čitav sviejt", reko je Spangler. "Gotovo devet milijuna ljudi u SAD-u izložeo je dozama mangana za koje naša studija tvrdi da su toksične".

Spangler tvrdi da količine manje od dopuštenih, kroz duže vriejme mogu uzrokovati oštećenje mozga, a što je duže izlaganje manganu, to je veća opasnost od oštećenja.

Ekipa se koristila pokusima na životinjama koji trebali pokazati koliku količinu upija čovjek ako se svaki dan tušira 10 minuta.

Deset godina tuširanja u vodi koja sadrži koncentraciju mangana na razini američkog ograničenja, djecu izlaže triput većim razinama mangana od one za koju je utvrđeno da se taloži u mozgovima štakora.

Odrasli s 'dugom povijesti tuširanja' izloženi su dvostruko većoj količini mangana od one koja se smatra sigurnom. A najrizičnija skupine su djeca, trudnice, stariji i pacijenti s bolestima jetre.

Spangler tvrdi da su neke od tih skupina već bile otrovane manganom iz pitke vode.

Inače, svi smo izloženi manganu, kojeg ima u hrani i stijenama, odakle stiže u zrak, tlo i vodu.

"Studiju bi trebalo povesti među populacijim koja je dugo vremena izložena povećanim količinama mangana", kaže Spangler. "Vlasti bi jednog dana trebale ponovno razmisliti o standardima mangana u vodi za domaćinstva".

No, najviše razine mangana nalaze se u nenadziranim izvorima i privatnim vodovodima.

Stalno povećane doze mangana oštećuju mozak i leđnu moždinu, vodeći do poremećaja u učenju i koordinaciji, promjeni ponašanja i izazivaju drhtanje nalik onom kod Parkinsonove bolesti.

Izvan svojih prirodnih izvora, mangan se ponekad dodaje beznzinu radi zaštite motora, a i ta količina također pronađe svoj put u vodu za piće.

"Mangan iz ispušnih cijevi gomila se uz prometnice, a odatle lako stigne u vodu koju pijemo ili u kojoj se tuširamo", kaže Spangler.





IskonInternet
24.07.2005.

...eto ovih dana neka užurbanost...sve nešto stišće...a lipo vrime napoju...ša da kažem...

...dobio ADSL...ideš...

...ej danas mi je u preduzeću ludilo...dolazi nam premijer RH...pušta neki proizvodni pogon u pogon...ludilo...

...samo sjedim...i razmišljam što da napišem...i ništa...za sad...

...moj četvrti BLOG...

...moj prvi BLOG...